langa 1.0.0

data/examples/croatian_utf8.txt

@@ -0,0 +1,1000 @@
+#THE UNBOUND BIBLE (www.unboundbible.org)
+#name	Croatian
+#filetype	Unmapped-BCVS
+#copyright	
+#abbreviation	
+#language	src
+#note	
+#columns	orig_book_index	orig_chapter	orig_verse	orig_subverse	order_by	text
+01O	1	1		10	U početku stvori Bog nebo i zemlju. 
+01O	1	2		20	Zemlja bijaše pusta  i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio  je nad vodama.
+01O	1	3		30	I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. 
+01O	1	4		40	I  vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 
+01O	1	5		50	Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.
+01O	1	6		60	I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode  od voda!" I bi tako. 
+01O	1	7		70	Bog načini svod i vode pod svodom odijeli  od voda nad svodom. 
+01O	1	8		80	A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi.
+01O	1	9		90	I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto  i neka se pokaže kopno!" I bi tako. 
+01O	1	10		100	Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.
+01O	1	11		110	I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom  sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. 
+01O	1	12		120	I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema  svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje  sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 
+01O	1	13		130	Tako  bude večer, pa jutro - dan treći.
+01O	1	14		140	I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da  luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,
+01O	1	15		150	i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!"  I bi tako. 
+01O	1	16		160	I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada  danom, manje da vlada noću - i zvijezde. 
+01O	1	17		170	I Bog ih postavi  na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, 
+01O	1	18		180	da vladaju danom  i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je  dobro. 
+01O	1	19		190	Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti.
+01O	1	20		200	I reče Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova,  i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako. 
+01O	1	21		210	Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što  mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da  je dobro. 
+01O	1	22		220	I blagoslovi ih govoreći: "Plodite se i množite  i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!" 
+01O	1	23		230	Tako  bude večer, pa jutro - dan peti.
+01O	1	24		240	I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema  svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. 
+01O	1	25		250	I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste.  I vidje Bog da je dobro.
+01O	1	26		260	I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci -  svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"
+01O	1	27		270	Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.
+01O	1	28		280	I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru  i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" 
+01O	1	29		290	I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po  svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme:  neka vam budu za hranu! 
+01O	1	30		300	A zvijerima na zemlji i pticama u  zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života  - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. 
+01O	1	31		310	I vidje  Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.
+01O	2	1		320	Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. 
+01O	2	2		330	I  sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi  dan od svega djela koje učini. 
+01O	2	3		340	I blagoslovi Bog sedmi dan  i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
+01O	2	4		350	To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.  Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, 
+01O	2	5		360	još nije bilo  nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo  poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i  nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. 
+01O	2	6		370	Ipak, voda je izvirala  iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. 
+01O	2	7		380	Jahve, Bog, napravi  čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života.  Tako postane čovjek živa duša.
+01O	2	8		390	I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti  čovjeka koga je napravio. 
+01O	2	9		400	Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje  nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu  - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
+01O	2	10		410	Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle  se granala u četiri kraka. 
+01O	2	11		420	Prvom je ime Pišon, a optječe  svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. 
+01O	2	12		430	Zlato je te zemlje  dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. 
+01O	2	13		440	Drugoj je rijeci ime  Gihon, a optječe svu zemlju Kuš. 
+01O	2	14		450	Treća je rijeka Tigris,  a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.
+01O	2	15		460	Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da  ga obrađuje i čuva. 
+01O	2	16		470	Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga  stabla u vrtu slobodno jedi, 
+01O	2	17		480	ali sa stabla spoznaje dobra  i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo  ćeš umrijeti!"
+01O	2	18		490	I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit  ću mu pomoć kao što je on." 
+01O	2	19		500	Tada Jahve, Bog, načini od zemlje  sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku  da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. 
+01O	2	20		510	Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim  pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe  pomoć kao što je on. 
+01O	2	21		520	Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka  te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 
+01O	2	22		530	Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu  pa je dovede čovjeku. 
+01O	2	23		540	Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!"
+01O	2	24		550	Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju  ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
+01O	2	25		560	A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne  osjećahu stida.
+01O	3	1		570	Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve,  Bog. Ona reče ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti  ni s jednog drveta u vrtu?" 
+01O	3	2		580	Žena odgovori zmiji: "Plodove  sa stabala u vrtu smijemo jesti. 
+01O	3	3		590	Samo za plod stabla što je  nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'" 
+01O	3	4		600	Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti! 
+01O	3	5		610	Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit  će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro  i zlo." 
+01O	3	6		620	Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i  svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. 
+01O	3	7		630	Tada se obadvoma  otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave  sebi pregače.
+01O	3	8		640	Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog  povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. 
+01O	3	9		650	Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje  si?" - reče mu. 
+01O	3	10		660	On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu;  pobojah se jer sam go, pa se sakrih." 
+01O	3	11		670	Nato mu reče: "Tko  ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti  zabranio jesti?" 
+01O	3	12		680	Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza  me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." 
+01O	3	13		690	Jahve, Bog, reče  ženi: "Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela",  odgovori žena.
+01O	3	14		700	Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!
+01O	3	15		710	Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu."
+01O	3	16		720	A ženi reče: "Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom."
+01O	3	17		730	A čovjeku reče: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo  sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da  nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
+01O	3	18		740	Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem.
+01O	3	19		750	U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti."
+01O	3	20		760	Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima  živima. 
+01O	3	21		770	I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću  od krzna pa ih odjenu. 
+01O	3	22		780	Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade  kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio  ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" 
+01O	3	23		790	Zato  ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz  koje je i uzet. 
+01O	3	24		800	Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno  od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao  - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.
+01O	4	1		810	Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče:  "Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!" 
+01O	4	2		820	Poslije rodi Abela,  brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. 
+01O	4	3		830	I  jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. 
+01O	4	4		840	A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu.  Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, 
+01O	4	5		850	a na Kajina  i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti  i lice mu se namrgodi. 
+01O	4	6		860	I Jahve reče Kajinu: "Zašto si ljut?  Zašto ti je lice namrgođeno? 
+01O	4	7		870	Jer ako pravo radiš, vedrinom  odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu  što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti." 
+01O	4	8		880	Kajin pak reče  svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin  skoči na brata Abela te ga ubi.
+01O	4	9		890	Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne  znam", odgovori. "Zar sam ja čuvar brata svoga?" 
+01O	4	10		900	Jahve nastavi:  "Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. 
+01O	4	11		910	Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta  s ruke tvoje krv brata tvoga! 
+01O	4	12		920	Obrađivat ćeš zemlju, ali ti  više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!" 
+01O	4	13		930	A Kajin reče Jahvi: "Kazna je moja odviše teška da se snosi. 
+01O	4	14		940	Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od  tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji - tko me god nađe, može me ubiti." 
+01O	4	15		950	A Jahve mu reče: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!" I Jahve stavi  znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. 
+01O	4	16		960	Kajin ode  ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se  nastani. 
+01O	4	17		970	Kajin pozna svoju ženu te ona zače i rodi Henoka. Podigao  je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok. 
+01O	4	18		980	Henoku  se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteče  Metušael, od Metušaela Lamek. 
+01O	4	19		990	Lamek uzme dvije žene. Jedna  se zvala Ada, a druga Sila. 
+01O	4	20		1000	Ada rodi Jabala, koji je postao  praocem onih što pod šatorima žive sa stokom. 
+01O	4	21		1010	Bratu mu bijaše  ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu. 
+01O	4	22		1020	Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo.  Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama.
+01O	4	23		1030	Lamek prozbori svojim ženama: "Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo.
+01O	4	24		1040	Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko, Lamek će sedamdeset i sedam puta!"
+01O	4	25		1050	Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime  Šet. Reče ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi  Kajin." 
+01O	4	26		1060	Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada  se počelo zazivati ime Jahvino.
+01O	5	1		1070	Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju; 
+01O	5	2		1080	stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi  ih i nazva - čovjek.
+01O	5	3		1090	Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin  njemu sličan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet. 
+01O	5	4		1100	Po rođenju  Šetovu Adam je živio osam stotina godina te mu se rodilo još  sinova i kćeri. 
+01O	5	5		1110	Adam poživje u svemu devet stotina i trideset  godina. Potom umrije.
+01O	5	6		1120	Kad je Šetu bilo sto i pet godina, rodi mu se Enoš. 
+01O	5	7		1130	Po  rođenju Enoševu Šet je živio osam stotina i sedam godina te mu  se rodilo još sinova i kćeri. 
+01O	5	8		1140	Šet poživje u svemu devet stotina  i dvanaest godina. Potom umrije.
+01O	5	9		1150	Kad je Enošu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan. 
+01O	5	10		1160	Po rođenju Kenanovu Enoš je živio osam stotina i petnaest  godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 
+01O	5	11		1170	Enoš poživje u  svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije.
+01O	5	12		1180	Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel. 
+01O	5	13		1190	Po rođenju Mahalalelovu Kenan je živio osam stotina i četrdeset  godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 
+01O	5	14		1200	Kenan poživje  u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije.
+01O	5	15		1210	Kad je Mahalalelu bilo šezdeset i pet godina, rodi mu  se Jered. 
+01O	5	16		1220	Po rođenju Jeredovu Mahalalel je živio osam stotina  i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 
+01O	5	17		1230	Mahalalel  poživje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom umrije.
+01O	5	18		1240	Kad je Jeredu bilo sto šezdeset i dvije godine, rodi  mu se Henok. 
+01O	5	19		1250	Po rođenju Henokovu Jered je živio osam stotina  godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 
+01O	5	20		1260	Jered poživje  u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Potom umrije.
+01O	5	21		1270	Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se  Metušalah. 
+01O	5	22		1280	Henok je hodio s Bogom. Po rođenju Metušalahovu  Henok je živio trista godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 
+01O	5	23		1290	Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina. 
+01O	5	24		1300	Henok  je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze.
+01O	5	25		1310	Kad je Metušalahu bilo sto osamdeset i sedam godina,  rodi mu se Lamek. 
+01O	5	26		1320	Po rođenju Lamekovu Metušalah je živio  sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo još sinova  i kćeri. 
+01O	5	27		1330	Metušalah poživje u svemu devet stotina šezdeset  i devet godina. Potom umrije.
+01O	5	28		1340	Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi  mu se sin. 
+01O	5	29		1350	Nadjene mu ime Noa, govoreći: "Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo." 
+01O	5	30		1360	Po rođenju Noinu Lamek je živio pet stotina devedeset i pet  godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 
+01O	5	31		1370	Lamek poživje  u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije.
+01O	5	32		1380	Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se  Šem, Ham i Jafet.
+01O	6	1		1390	Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile,
+01O	6	2		1400	opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu  sebi za žene koje su god htjeli. 
+01O	6	3		1410	Onda Jahve reče: "Neće moj  duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu  vijek bude stotinu dvadeset godina." 
+01O	6	4		1420	U ona su vremena - a  i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili  s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine  po snazi glasoviti ljudi.
+01O	6	5		1430	Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika  i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. 
+01O	6	6		1440	Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka  na zemlji. 
+01O	6	7		1450	Reče Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću  s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku  - jer sam se pokajao što sam ih napravio." 
+01O	6	8		1460	Ali je Noa našao  milost u očima Jahvinim.
+01O	6	9		1470	Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S  Bogom je Noa hodio. 
+01O	6	10		1480	Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i  Jafet. 
+01O	6	11		1490	U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se  napunila. 
+01O	6	12		1500	I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa  svako se biće na zemlji izopačilo - 
+01O	6	13		1510	reče Bog Noi: "Odlučio  sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom;  i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom. 
+01O	6	14		1520	Napravi sebi korablju  od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži  je iznutra i izvana paklinom. 
+01O	6	15		1530	A pravit ćeš je ovako: neka  korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset  lakata u visinu. 
+01O	6	16		1540	Na korablji načini otvor za svjetlo, završi  ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka  ima donji, srednji i gornji kat. 
+01O	6	17		1550	Ja ću, evo, pustiti potop  - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu  ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. 
+01O	6	18		1560	A s tobom ću  učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. 
+01O	6	19		1570	A od svega što je živo  - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom  preživi, i neka budu muško i žensko. 
+01O	6	20		1580	Od ptica prema njihovim  vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova  što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka  uđe k tebi da preživi. 
+01O	6	21		1590	Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj  da bude hrane tebi i njima."
+01O	6	22		1600	Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.
+01O	7	1		1610	Onda Jahve reče Noi: "Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. 
+01O	7	2		1620	Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka  i njegovu ženku. 
+01O	7	3		1630	Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova  - mužjaka i ženku - da im se sjeme sačuva na zemlji. 
+01O	7	4		1640	Jer ću  do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset  noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam  ga načinio."
+01O	7	5		1650	Noa učini sve kako mu je Jahve naredio.
+01O	7	6		1660	Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju. 
+01O	7	7		1670	I pred vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih. 
+01O	7	8		1680	Od čistih životinja  i od životinja koje nisu čiste, od ptica, od svega što zemljom  puzi, 
+01O	7	9		1690	uđe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako  je Bog naredio Noi. 
+01O	7	10		1700	A sedmoga dana zapljušte potopne vode  po zemlji.
+01O	7	11		1710	U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske.
+01O	7	12		1720	I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset  noći. 
+01O	7	13		1730	Onog dana uđe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima; 
+01O	7	14		1740	oni, pa sve vrste životinja: stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice  i svakovrsna krilata stvorenja, 
+01O	7	15		1750	uđu u korablju s Noom, po  dvoje od svih bića što u sebi imaju dah života. 
+01O	7	16		1760	Što uđe,  sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio  Noi.  Onda Jahve zatvori za njim vrata.
+01O	7	17		1770	Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana; vode sveudilj  rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. 
+01O	7	18		1780	Vode  su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom. 
+01O	7	19		1790	Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako  te prekriše sva najviša brda pod nebom. 
+01O	7	20		1800	Petnaest lakata dizale  se vode povrh potonulih brda. 
+01O	7	21		1810	Izgiboše sva bića što se po  zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. 
+01O	7	22		1820	Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše  na kopnu - izgibe. 
+01O	7	23		1830	Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog:  čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa  zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji. 
+01O	7	24		1840	Stotinu  pedeset dana vladahu vode zemljom.
+01O	8	1		1850	Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše  s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu. 
+01O	8	2		1860	Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba  prestade. 
+01O	8	3		1870	Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu  pedeset dana vode su jenjale, 
+01O	8	4		1880	a sedmoga mjeseca, sedamnaestog  dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. 
+01O	8	5		1890	Vode  su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog  mjeseca pokažu se brdski vrhunci.
+01O	8	6		1900	Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što  ga je načinio na korablji; 
+01O	8	7		1910	ispusti gavrana, a gavran svejednako  odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile. 
+01O	8	8		1920	Zatim  ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. 
+01O	8	9		1930	Ali  golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu  te je unese k sebi u korablju. 
+01O	8	10		1940	Počeka još sedam dana pa opet  pusti golubicu iz korablje. 
+01O	8	11		1950	Prema večeri golubica se vrati  k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa  doznao da su opale vode sa zemlje. 
+01O	8	12		1960	Još počeka sedam dana  pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.
+01O	8	13		1970	Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela.
+01O	8	14		1980	A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja  bijaše suha.
+01O	8	15		1990	Tada Bog reče Noi: 
+01O	8	16		2000	"Iziđi iz korablje, ti, tvoja  žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom. 
+01O	8	17		2010	Sa sobom  izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku  i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se  i na zemlji množe!" 
+01O	8	18		2020	I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih. 
+01O	8	19		2030	Sve životinje, svi  gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu  iz korablje, vrsta za vrstom.
+01O	8	20		2040	I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja  i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. 
+01O	8	21		2050	Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: "Nikad više neću  zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli  opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa  stvorenja, kako sam učinio.
+01O	8	22		2060	Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće."
+01O	9	1		2070	Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: "Plodite  se i množite i zemlju napunite. 
+01O	9	2		2080	Neka vas se boje i od vas  strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što  se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane. 
+01O	9	3		2090	Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje. 
+01O	9	4		2100	Samo ne smijete jesti mesa  u kojem je još duša, to jest njegova krv. 
+01O	9	5		2110	A za vašu krv, za  vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje;  i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život.
+01O	9	6		2120	Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!
+01O	9	7		2130	A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite  je sebi!"
+01O	9	8		2140	Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: 
+01O	9	9		2150	"A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije  vas 
+01O	9	10		2160	i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama,  sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje  - sa svim živim stvorovima na zemlji. 
+01O	9	11		2170	Držat ću se ja svog  Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa  bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti."
+01O	9	12		2180	I reče Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće:
+01O	9	13		2190	Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje.
+01O	9	14		2200	Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže,
+01O	9	15		2210	spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.
+01O	9	16		2220	U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji."
+01O	9	17		2230	I reče Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio  između sebe i svih živih bića što su na zemlji."
+01O	9	18		2240	Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca. 
+01O	9	19		2250	Ovo su trojica Noinih  sinova i od njih se sav svijet razgranao.
+01O	9	20		2260	Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd. 
+01O	9	21		2270	Napio se vina  i opio, pa se otkrio nasred šatora. 
+01O	9	22		2280	Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braće vani. 
+01O	9	23		2290	Šem  i Jafet uzmu ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa  njime, idući natraške, pokriju očevu golotinju. Lica im bijahu  okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola.
+01O	9	24		2300	Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio  najmlađi sin, reče:
+01O	9	25		2310	"Neka je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek' bude!"
+01O	9	26		2320	Onda nastavi: "Blagoslovljen Jahve, Šemov Bog, Kanaanac nek' mu je sluga!
+01O	9	27		2330	Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek' mu je sluga!"
+01O	9	28		2340	Poslije Potopa Noa poživje trista pedeset godina. 
+01O	9	29		2350	U  svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.
+01O	10	1		2360	Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima  su se rodili sinovi poslije Potopa.
+01O	10	2		2370	Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras. 
+01O	10	3		2380	A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma. 
+01O	10	4		2390	Javanovi su opet sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci. 
+01O	10	5		2400	Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim  jezikom - prema svojim plemenima i narodima.
+01O	10	6		2410	Sinovi su Hamovi: Kuš i Misrajim, Put i Kanaan. 
+01O	10	7		2420	Kuševi  su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: Šeba i Dedan.
+01O	10	8		2430	Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoža na  zemlji. 
+01O	10	9		2440	Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: "Kao  Nimrod, silan lovac voljom Jahve." 
+01O	10	10		2450	Glavno uporište njegova  kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji  Šinearu. 
+01O	10	11		2460	Iz ove je zemlje došao Ašur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah 
+01O	10	12		2470	i Resen između Ninive i Kalaha (to je  glavni grad).
+01O	10	13		2480	Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci, 
+01O	10	14		2490	pa Patrušani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih  su potekli Filistejci.
+01O	10	15		2500	Od Kanaana potječe Sidon, njegov prvenac, i Het. 
+01O	10	16		2510	Dalje:  Jebusejci, Amorejci, Girgašani, 
+01O	10	17		2520	Hivijci, Arkijci, Sinijci,
+01O	10	18		2530	Arvađani, Semarjani i Hamaćani. Poslije se kanaanska plemena  razgranaše, 
+01O	10	19		2540	tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona  prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu  sve do Leše.
+01O	10	20		2550	To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima.
+01O	10	21		2560	A i Šemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu  Jafetovu - rodili se sinovi. 
+01O	10	22		2570	Šemovi su sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. 
+01O	10	23		2580	A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter  i Maš. 
+01O	10	24		2590	Arpakšad rodi Šelaha, Šelah rodi Ebera. 
+01O	10	25		2600	Eberu  su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova  vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. 
+01O	10	26		2610	Od Joktana se rodiše: Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, 
+01O	10	27		2620	Hadoram, Uzal, Dikla, 
+01O	10	28		2630	Obal, Abimael, Šeba, 
+01O	10	29		2640	Ofir,  Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi. 
+01O	10	30		2650	Njihova se naselja  protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku.
+01O	10	31		2660	To su sinovi Šemovi prema svojim plemenima, jezicima  i zemljama, po svojim narodima.
+01O	10	32		2670	To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima.  Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.
+01O	11	1		2680	Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. 
+01O	11	2		2690	Ali kako  su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu  i tu se nastane. 
+01O	11	3		2700	Jedan drugome reče: "Hajdemo praviti opeke  te ih peći da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina  im služila za žbuku. 
+01O	11	4		2710	Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo  grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo  po svoj zemlji!"
+01O	11	5		2720	Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili  sinovi čovječji. 
+01O	11	6		2730	Jahve reče. "Zbilja su jedan narod, s jednim  jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im  ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. 
+01O	11	7		2740	Hajde da  siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije." 
+01O	11	8		2750	Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. 
+01O	11	9		2760	Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima  u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.
+01O	11	10		2770	Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa  - rodi mu se Arpakšad. 
+01O	11	11		2780	Po rođenju Arpakšadovu Šem je živio  petsto godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
+01O	11	12		2790	Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu  se Šelah. 
+01O	11	13		2800	Po rođenju Šelahovu Arpakšad je živio četiri stotine  i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.
+01O	11	14		2810	Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber. 
+01O	11	15		2820	Po rođenju Eberovu Šelah je živio četiri stotine i tri godine  te mu se rodilo još sinova i kćeri.
+01O	11	16		2830	Kad su Eberu bile trideset i četiri godine, rodi mu se  Peleg. 
+01O	11	17		2840	Po rođenju Pelegovu Eber je živio četiri stotine i  trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
+01O	11	18		2850	Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu. 
+01O	11	19		2860	Po  rođenju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina te mu se  rodilo još sinova i kćeri.
+01O	11	20		2870	Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se  Serug. 
+01O	11	21		2880	Po rođenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina  te mu se rodilo još sinova i kćeri.
+01O	11	22		2890	Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor. 
+01O	11	23		2900	Po rođenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina te mu se  rodilo još sinova i kćeri.
+01O	11	24		2910	Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se  Terah. 
+01O	11	25		2920	Po rođenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest  godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
+01O	11	26		2930	Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran.
+01O	11	27		2940	Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor  i Haran; a Haranu se rodio Lot. 
+01O	11	28		2950	Haran umrije za života svoga  oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom. 
+01O	11	29		2960	Abram  se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj  Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske. 
+01O	11	30		2970	Saraja  bijaše nerotkinja - nije imala poroda.
+01O	11	31		2980	Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina  Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi  s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do  Harana, ondje se nastane.
+01O	11	32		2990	Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah  umrije u Haranu.
+01O	12	1		3000	Jahve reče Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.
+01O	12	2		3010	Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov.
+01O	12	3		3020	Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati."
+01O	12	4		3030	Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu  i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz  Harana. 
+01O	12	5		3040	Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića  Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli  u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,
+01O	12	6		3050	Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci  su onda bili u zemlji. 
+01O	12	7		3060	Jahve se javi Abramu pa mu reče: "Tvome  ću potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi  koji mu se objavio. 
+01O	12	8		3070	Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok  od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na  istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.
+01O	12	9		3080	Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
+01O	12	10		3090	Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u  Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom. 
+01O	12	11		3100	Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji: "Znam  da si lijepa žena. 
+01O	12	12		3110	Kad te Egipćani vide, reći će: 'To je  njegova žena', i mene će ubiti, a tebe na životu ostaviti. 
+01O	12	13		3120	Nego  reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život."
+01O	12	14		3130	Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipćani vide da  je žena veoma lijepa. 
+01O	12	15		3140	Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale  faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor. 
+01O	12	16		3150	Abramu pođe dobro  zbog nje; steče on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva.
+01O	12	17		3160	Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama  zbog Abramove žene Saraje. 
+01O	12	18		3170	I faraon pozva Abrama pa reče:  "Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena? 
+01O	12	19		3180	Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za  ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!"
+01O	12	20		3190	Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom  ženom i sa svime što bijaše njegovo.
+01O	13	1		3200	Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime  što je imao. I Lot bješe s njim. 
+01O	13	2		3210	Abram je bio veoma bogat  stokom, srebrom i zlatom. 
+01O	13	3		3220	Od postaje do postaje iz Negeba  išao je do Betela, 
+01O	13	4		3230	do mjesta na kojem je bio postavio šator, između Betela i Aja, gdje je prije podigao žrtvenik. Tu je Abram  zazivao ime Jahvino.
+01O	13	5		3240	I Lot, koji iđaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora,
+01O	13	6		3250	tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo  je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti. 
+01O	13	7		3260	Svađa  je nastajala između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove.  Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani. 
+01O	13	8		3270	Zato Abram reče  Lotu: "Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira  mojih i tvojih - tÓa mi smo braća! 
+01O	13	9		3280	Nije li sva zemlja pred  tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno;  ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo."
+01O	13	10		3290	Lot podiže oči i vidje kako je dobro posvuda natapana  sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska  prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu  i Gomoru. - 
+01O	13	11		3300	Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode  na istok. Tako se odijele jedan od drugoga. 
+01O	13	12		3310	Abram ostade  u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i  razapeo svoje šatore do Sodome. 
+01O	13	13		3320	A žitelji Sodome bijahu veoma  opaki, sami grešnici protiv Jahve.
+01O	13	14		3330	Jahve reče Abramu, pošto se Lot od njega rastao: "Oči  svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru,  jugu, istoku i zapadu; 
+01O	13	15		3340	jer svu zemlju što je možeš vidjeti  dat ću tebi i tvome potomstvu zauvijek. 
+01O	13	16		3350	Potomstvo ću tvoje  učiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje će potomstvo moći prebrojiti. 
+01O	13	17		3360	Na noge! Prođi zemljom  uzduž i poprijeko jer ću je tebi predati."
+01O	13	18		3370	Abram digne šatore i dođe pa se naseli kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Jahvi.
+01O	14	1		3380	Kad Amrafel bijaše kralj Šineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer  kralj Elama, Tidal kralj Gojima, 
+01O	14	2		3390	povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Birše, kralja Gomore, Šinaba, kralja Adme, Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru.
+01O	14	3		3400	I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano  more. 
+01O	14	4		3410	Dvanaest su godina služili Kedor-Laomera, ali trinaeste  godine dignu se na ustanak. 
+01O	14	5		3420	U četrnaestoj godini digne se  Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s njim te potuku Refaimce  u Ašterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na ravnici Kirjatajimu,
+01O	14	6		3430	Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz  pustinju. 
+01O	14	7		3440	Onda se povuku natrag i stignu u En Mišpat, to jest  Kadeš, i pokore sve krajeve Amalečana i Amorejaca, koji su nastavali  Haseson Tamar. 
+01O	14	8		3450	Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj  Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu  borbu protiv onih u dolini Sidimu: 
+01O	14	9		3460	Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Šineara, Arioka, kralja  Elasara - četiri kralja protiv pet.
+01O	14	10		3470	Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi  Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poskaču, a ostali izmaknu  u planine. 
+01O	14	11		3480	Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori  i svu hranu pa odu. 
+01O	14	12		3490	Pograbe i Lota, Abramova bratića - i  on je živio u Sodomi - i njegovo blago pa otiđu.
+01O	14	13		3500	A bjegunac neki - rođak Eškola i Anera, Abramovih saveznika  - donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske  Mamre. 
+01O	14	14		3510	Kad je Abram čuo da mu je bratić zarobljen, skupi  svoju momčad - rođenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa pođe u potjeru do Dana. 
+01O	14	15		3520	Podijeli svoje momke u dvije  čete, napadne noću te one potuče. Progonio ih je do Hobe, sjeverno  od Damaska. 
+01O	14	16		3530	Povrati sve blago, svoga bratića Lota i njegovo  blago, žene i ostali svijet.
+01O	14	17		3540	Pošto se vratio, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji  su bili s njim, u susret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev  dol, iziđe kralj Sodome. 
+01O	14	18		3550	A Melkisedek, kralj Šalema, iznese  kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjega. 
+01O	14	19		3560	Blagoslovi  ga govoreći: "Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov!
+01O	14	20		3570	I Svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!" Abram mu dade desetinu od svega.
+01O	14	21		3580	Tada kralj Sodome reče Abramu: "Meni daj ljude, a dobra  uzmi sebi!" 
+01O	14	22		3590	Abram odgovori kralju Sodome: "Ruku uzdižem pred  Jahvom, Svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje, 
+01O	14	23		3600	da neću uzeti  ni končića, ni remena od obuće, niti išta što je tvoje da ne  kažeš: na meni se Abram obogatio. 
+01O	14	24		3610	Ne, meni ništa, osim što  su moji momci upotrijebili; i dio za momčad što je sa mnom išla:  Aner, Eškol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio."
+01O	15	1		3620	Poslije tih događaja Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju: "Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!"
+01O	15	2		3630	Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi  kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer  Damaščanin? 
+01O	15	3		3640	Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan  će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik." 
+01O	15	4		3650	Ali mu Jahve  opet uputi riječ: "Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik  biti tvoj potomak." 
+01O	15	5		3660	Izvede ga van i reče: "Pogledaj na nebo  i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko  će biti tvoje potomstvo." 
+01O	15	6		3670	Abram povjerova Jahvi, i on mu to  uračuna u pravednost.
+01O	15	7		3680	Tada mu on reče: "Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura  Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed." 
+01O	15	8		3690	A on odvrati:  "Gospodine moj, Jahve, kako ću ja doznati da ću je zaposjesti?" 
+01O	15	9		3700	Odgovori mu: "Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri  godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubića." 
+01O	15	10		3710	Sve mu to donese, rasiječe na pole i metnu sve pole jednu  prema drugoj; ptica nije rasijecao. 
+01O	15	11		3720	Ptice grabežljivice obarale  se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. 
+01O	15	12		3730	Kad je sunce bilo  pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust  mrak pun jeze. 
+01O	15	13		3740	Tada Bog reče Abramu: "Dobro znaj da će tvoji  potomci biti stranci u tuđoj zemlji; robovat će i biti tlačeni  četiri stotine godina, 
+01O	15	14		3750	ali narodu kojem budu služili ja ću  suditi; i konačno će izići s velikim blagom. 
+01O	15	15		3760	A ti ćeš k ocima  svojim u miru poći, u sretnoj starosti bit ćeš sahranjen. 
+01O	15	16		3770	Oni  će se ovamo vratiti za četvrtog naraštaja, jer mjera se zlodjela  amorejskih još nije navršila."
+01O	15	17		3780	Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen  žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova. 
+01O	15	18		3790	Toga  je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši: "Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata:
+01O	15	19		3800	Kenijce, Kenižane, Kadmonce,
+01O	15	20		3810	Hetite, Perižane, Refaimce, 
+01O	15	21		3820	Amorejce, Kanaance, Girgašane, Jebusejce."
+01O	16	1		3830	Abramova žena Saraja nije mu rađala djece. A imaše ona sluškinju  Egipćanku - zvala se Hagara. 
+01O	16	2		3840	I reče Saraja Abramu: "Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda  ću imati djece." Abram posluša riječ Sarajinu.
+01O	16	3		3850	Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji  kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipćanku, sluškinju  svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu. 
+01O	16	4		3860	Uđe on k Hagari  te ona zače. A kad je vidjela da je začela, s prezirom je gledala  na svoju gospodaricu. 
+01O	16	5		3870	Tada reče Saraja Abramu: "Nepravda što  se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju  tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom  na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!" 
+01O	16	6		3880	Nato Abram odvrati  Saraji: "Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini da  je dobro, tako prema njoj postupi!" Saraja postupi prema njoj  tako loše da ona od nje pobježe.
+01O	16	7		3890	Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji - uz vrelo  što je na putu prema Šuru - 
+01O	16	8		3900	pa je zapita: "Hagaro, sluškinjo  Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?" "Bježim, evo, od svoje  gospodarice Saraje", odgovori ona.
+01O	16	9		3910	Nato joj anđeo Jahvin reče: "Vrati se svojoj gospodarici  i pokori joj se!" 
+01O	16	10		3920	Još joj reče anđeo Jahvin: "Tvoje ću potomstvo  silno umnožiti; od mnoštva se neće moći ni prebrojiti." 
+01O	16	11		3930	Dalje  joj je anđeo Jahvin rekao: "Gle, zanijela si i rodit ćeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve ču jad tvoj.
+01O	16	12		3940	On će biti kao divlje magare: ruka će se njegova dizati na svakoga i svačija ruka na njega; i pred licem sve mu braće on će stan sebi podići."
+01O	16	13		3950	A Jahvu koji joj govoraše nazva: "Ti si El Roi - Svevid  Bog", jer - reče ona - "vidjeh Boga i nakon viđenja - još živim!" 
+01O	16	14		3960	Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac životvornog  Svevida, a eno ga između Kadeša i Bereda.
+01O	16	15		3970	Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu što mu ga rodi  Hagara nadjene ime Jišmael. 
+01O	16	16		3980	Abramu je bilo osamdeset i šest  godina kad mu je Hagara rodila Jišmaela.
+01O	17	1		3990	Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve  pa mu reče: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporočan budi.
+01O	17	2		4000	A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno ću te razmnožiti."
+01O	17	3		4010	Abram pade ničice dok mu Bog govoraše dalje:
+01O	17	4		4020	"A ovo je Savez moj s tobom: postat ćeš ocem mnogim narodima;
+01O	17	5		4030	i nećeš se više zvati Abram - već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam.
+01O	17	6		4040	Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti;  i kraljevi će od tebe izaći. 
+01O	17	7		4050	Savez svoj sklapam između sebe  i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove:  ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. 
+01O	17	8		4060	Tebi  i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao  pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja ću  biti njihov Bog."
+01O	17	9		4070	Još reče Bog Abrahamu: "A ti Savez čuvaj moj - ti i tvoje  potomstvo poslije tebe u sve vijeke. 
+01O	17	10		4080	A ovo je Savez moj s  tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ćeš vršiti: svako  muško među vama neka bude obrezano. 
+01O	17	11		4090	Obrezujte se, i to neka  bude znak Saveza između mene i vas. 
+01O	17	12		4100	Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude  obrezano; i rob, rođen u vašem domu, i onaj što bude kupljen  od stranca, koji ne bude od vaše krvi. 
+01O	17	13		4110	Da, i rob rođen u  tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako će moj  Savez na vašem tijelu ostati vječnim Savezom. 
+01O	17	14		4120	Muško koje  se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio  moj Savez."
+01O	17	15		4130	Još reče Bog Abrahamu: "Tvojoj ženi Saraji nije više  ime Saraja: Sara će joj ime biti. 
+01O	17	16		4140	Nju ću ja blagosloviti  i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti te će se narodi  od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći." 
+01O	17	17		4150	Abraham  pade ničice pa se nasmija i reče u sebi: "Onome komu je stotinu  godina, zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj  rod rađati!" 
+01O	17	18		4160	Abraham reče Bogu: "Neka tvojom milošću Jišmael  poživi!" 
+01O	17	19		4170	A Bog reče: "Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina;  nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, Savez vječni  s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. 
+01O	17	20		4180	I za Jišmaela  uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno  ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i u velik  će narod izrasti. 
+01O	17	21		4190	Ali ću držati svoj Savez s Izakom, koga  će ti roditi Sara dogodine u ovo doba." 
+01O	17	22		4200	Kad je završio razgovor  s njim, od Abrahama Bog se podiže.
+01O	17	23		4210	Uzme zatim Abraham svoga sina Jišmaela i sve robove koji  su bili rođeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve  muške ukućane - pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog  rekao. 
+01O	17	24		4220	Abrahamu bijaše devedeset i devet godina kad se obrezao,
+01O	17	25		4230	a njegovu sinu Jišmaelu bijaše trinaest godina kad ga obreza. 
+01O	17	26		4240	Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin  Jišmael; 
+01O	17	27		4250	i svi muškarci njegova doma, rođeni u njegovoj kući  ili za novac kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani.
+01O	18	1		4260	Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu  u šator za dnevne žege. 
+01O	18	2		4270	Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje  stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora  njima u susret. Pade ničice na zemlju 
+01O	18	3		4280	pa reče: "Gospodine  moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga  sluge! 
+01O	18	4		4290	Nek' se donese malo vode: operite noge i pod stablom  otpočinite. 
+01O	18	5		4300	Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete  dalje. TÓa k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, učini kako si rekao!"
+01O	18	6		4310	Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: "Brzo! Tri  mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!" 
+01O	18	7		4320	Zatim  Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga  momku da ga brže zgotovi. 
+01O	18	8		4330	Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno  tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali.
+01O	18	9		4340	"Gdje ti je žena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod šatorom", odgovori. 
+01O	18	10		4350	Onda on reče: "Vratit ću se k tebi kad isteče  vrijeme trudnoće; a tvoja žena Sara imat će sina." Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala. 
+01O	18	11		4360	Abraham i Sara  bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što  biva u žena. 
+01O	18	12		4370	Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Pošto  sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!" 
+01O	18	13		4380	Onda Jahve upita Abrahama: "A zašto se Sara smijala i govorila:  'Kako ću rod roditi ja starica?' 
+01O	18	14		4390	Zar je Jahvi išta nemoguće?  Navratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće: Sara će imati  sina." 
+01O	18	15		4400	Sara se napravi nevještom govoreći: "Nisam se smijala."  Jer se prestrašila. Ali on reče: "Jesi, smijala si se!"
+01O	18	16		4410	Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham pođe s njima  da ih isprati. 
+01O	18	17		4420	Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama  što ću učiniti 
+01O	18	18		4430	kad će od Abrahama nastati velik i brojan  narod te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati? 
+01O	18	19		4440	Njega  sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj  kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao." 
+01O	18	20		4450	Onda  Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov  grijeh pretežak. 
+01O	18	21		4460	Idem dolje da vidim rade li zaista kako  veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti."
+01O	18	22		4470	Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao  pred Jahvom. 
+01O	18	23		4480	Nato se Abraham primače bliže i reče: "Hoćeš  li iskorijeniti i nevinoga s krivim? 
+01O	18	24		4490	Možda ima pedeset nevinih  u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog  pedeset nevinih koji budu ondje? 
+01O	18	25		4500	Daleko to bilo od tebe da  ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu  jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne  radi pravo?" 
+01O	18	26		4510	"Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih",  odvrati Jahve, "zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto."
+01O	18	27		4520	"Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu", opet progovori  Abraham. - "Ja, prah i pepeo! 
+01O	18	28		4530	Da slučajno bude nevinih pet  manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neću  ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet", odgovori. 
+01O	18	29		4540	"Ako  ih se ondje možda nađe samo četrdeset?" - opet će Abraham. "Neću  to učiniti zbog četrdesetorice", odgovori.
+01O	18	30		4550	"Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje  nađe možda samo trideset?" - opet će on. "Neću to učiniti", odgovori, "ako ih ondje nađem samo trideset." 
+01O	18	31		4560	"Evo se opet usuđujem  govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se slučajno ondje  nađe samo dvadeset?" "Neću ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice." 
+01O	18	32		4570	"Neka se Gospodin ne ljuti", on će opet, "ako rečem još samo  jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?" "Neću ga uništiti  zbog njih deset", odgovori.
+01O	18	33		4580	Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham  se vrati u svoje mjesto.
+01O	19	1		4590	Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na  vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret.  Nakloni se licem do zemlje, 
+01O	19	2		4600	a onda im reče: "Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete;  a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noć ćemo provesti  na trgu." 
+01O	19	3		4610	Ali ih on uporno navraćaše, i oni se uvratiše k  njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču te  blagovaše. 
+01O	19	4		4620	Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi  i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću. 
+01O	19	5		4630	Zovnu  Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi  nam ih da ih se namilujemo?" 
+01O	19	6		4640	Lot iziđe k njima na ulaz, a  za sobom zatvori vrata. 
+01O	19	7		4650	"Braćo moja," reče on, "molim vas, ne činite toga zla! 
+01O	19	8		4660	Imam, evo, dvije kćeri s kojima još čovjek  nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite;  samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su došli pod sjenu  moga krova." 
+01O	19	9		4670	"Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s  njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih  razbiju. 
+01O	19	10		4680	Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k  sebi u kuću i zatvore vrata; 
+01O	19	11		4690	a ljude pred vratima, mlade  i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata.
+01O	19	12		4700	Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš:  sinove i kćeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi! 
+01O	19	13		4710	Jer  mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala  tolika te nas Jahve posla da ga uništimo." 
+01O	19	14		4720	Iziđe Lot da to  kaže svojima budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove  kćeri te reče: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer će Jahve  uništiti grad!" Ali je u očima svojih budućih zetova ispao kao  da zbija šalu.
+01O	19	15		4730	Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: "Na noge!  Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš  zatrt kaznom grada!" 
+01O	19	16		4740	Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše  za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju  Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. 
+01O	19	17		4750	Kad  ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš!  Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo  da ne budeš zatrt!" 
+01O	19	18		4760	Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! 
+01O	19	19		4770	Nego  ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe  već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo  a da me nesreća ne snađe i ne poginem. 
+01O	19	20		4780	Eno onamo grada; dosta  je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo  bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!" 
+01O	19	21		4790	Odgovori  mu: "Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš. 
+01O	19	22		4800	Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo  ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar.
+01O	19	23		4810	Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,
+01O	19	24		4820	Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem 
+01O	19	25		4830	i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske  i sve raslinstvo na zemlji. 
+01O	19	26		4840	A Lotova se žena obazre i pretvori  se u stup soli.
+01O	19	27		4850	Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje  je stajao pred Jahvom, 
+01O	19	28		4860	upravi pogled prema Sodomi i Gomori  i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom  kao dim kakve klačine.
+01O	19	29		4870	Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima  je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.
+01O	19	30		4880	Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri  ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri  živjeli su u pećini. 
+01O	19	31		4890	Starija reče mlađoj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svem  svijetu. 
+01O	19	32		4900	Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo  s ocem sačuvati potomstvo." 
+01O	19	33		4910	One noći opiju oca vinom, i starija  ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad  je ustala. 
+01O	19	34		4920	Sutradan starija reče mlađoj: "Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noćas, pa idi ti  i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo." 
+01O	19	35		4930	Opiju oca  vinom i one noći te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao  kad je legla ni kad je ustala. 
+01O	19	36		4940	Tako obje Lotove kćeri zanesu  s ocem. 
+01O	19	37		4950	Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac  današnjih Moabaca. 
+01O	19	38		4960	I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami.  On je praotac današnjih Amonaca.
+01O	20	1		4970	Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se između  Kadeša i Šura. Dok je boravio kao pridošlica u Geraru, 
+01O	20	2		4980	rekao  je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj  gerarski, uze Saru sebi. 
+01O	20	3		4990	Ali Bog dođe Abimeleku noću u snu  te mu reče: "Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona  žena udata." 
+01O	20	4		5000	A nije se Abimelek k njoj približavao. Zato reče:  "Gospodine, zar ćeš pravednika pogubiti? 
+01O	20	5		5010	Zar mi on nije rekao:  'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On je moj brat.'  Čiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo učinio." 
+01O	20	6		5020	Bog mu  odvrati u snu: "Znam da si to učinio čiste savjesti; i ja sam  te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao da  je dotakneš. 
+01O	20	7		5030	Sada vrati čovjeku ženu njegovu; prorok je on;  molit će se za tebe da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj  da ćeš umrijeti, ti i svi tvoji."
+01O	20	8		5040	Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i  kaže im sve što je bilo, a ljudi se veoma uplaše. 
+01O	20	9		5050	Potom Abimelek  dozva Abrahama te mu reče: "Što si nam učinio! Čime sam se ja  ogriješio prema tebi da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj  grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja. 
+01O	20	10		5060	Što si, dakle  na umu imao", upita dalje Abimelek, "kad si tako radio?" 
+01O	20	11		5070	Abraham  uzvrati: "Zbilja sam držao da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa će me ljudi ubiti zbog moje žene. 
+01O	20	12		5080	A onda, ona je uistinu  moja sestra: kći je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla  za me. 
+01O	20	13		5090	A kad me Bog udaljio od doma očeva, rekoh joj: Ovu  mi uslugu učini: kamo god dođemo, reci o meni da sam ti brat."
+01O	20	14		5100	Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih  dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru. 
+01O	20	15		5110	Abimelek zatim  reče: "Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se  svidi!" 
+01O	20	16		5120	A Sari reče: "Evo tisuću srebrnika što ih dajem tvome  bratu: neka ti budu koprenom pred očima sviju što su s tobom.  Ti si svakako opravdana." 
+01O	20	17		5130	Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi  Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu  rađati. 
+01O	20	18		5140	Jer Jahve bijaše zbog Sare, Abrahamove žene, zatvorio  svaku utrobu u domu Abimelekovu.
+01O	21	1		5150	Jahve se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: 
+01O	21	2		5160	Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme  koje je Bog označio. 
+01O	21	3		5170	Abraham nadjene ime Izak svome sinu što  mu ga Sara rodi. 
+01O	21	4		5180	I poslije osam dana obreza Abraham svoga  sina Izaka, kako mu je Bog naredio. 
+01O	21	5		5190	Abrahamu bijaše stotinu  godina kad mu se rodio sin Izak.
+01O	21	6		5200	Sara reče: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje  nasmijat će mi se."
+01O	21	7		5210	Još doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu će ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti".
+01O	21	8		5220	Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji  Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu.
+01O	21	9		5230	Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara  Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, 
+01O	21	10		5240	pa reče Abrahamu:  "Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije  biti baštinik s mojim sinom - s Izakom!"
+01O	21	11		5250	To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov  sin. 
+01O	21	12		5260	Ali Bog reče Abrahamu: "Nemoj se uznemirivati zbog dječaka  i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će  Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime. 
+01O	21	13		5270	I od sina tvoje  sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak."
+01O	21	14		5280	Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade  Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je  otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. 
+01O	21	15		5290	Potrošivši  vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, 
+01O	21	16		5300	a sama  ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila  je u sebi: "Neću da vidim kako dijete umire." Sjedeći tako, udari  u jecanje.
+01O	21	17		5310	Bog ču plač dječaka te anđeo Božji zovne s neba Hagaru  i reče joj: "Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač  dječaka u njegovoj nevolji. 
+01O	21	18		5320	Na noge! Digni dječaka i utješi  ga, jer od njega ću podići velik narod." 
+01O	21	19		5330	Tada joj Bog otvori  oči pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji  dječaka. 
+01O	21	20		5340	Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio  je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka. 
+01O	21	21		5350	Dom  mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz  zemlje egipatske.
+01O	21	22		5360	U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik  njegove vojske - reče Abrahamu: "Bog je s tobom u svemu što radiš. 
+01O	21	23		5370	Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da nećeš varati ni  mene ni moju rodbinu i prijatelje nego da ćeš se prema meni i  prema zemlji u kojoj sad boraviš ponašati pošteno, kao što sam  se ja prema tebi ponio." 
+01O	21	24		5380	"Kunem se", odgovori Abraham.
+01O	21	25		5390	Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode što su  ga Abimelekove sluge bile prisvojile. 
+01O	21	26		5400	A Abimelek reče: "Ne  znam tko je to učinio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti  sam ja o tome čuo, osim danas." 
+01O	21	27		5410	Abraham uzme ovaca i goveda  pa ih dade Abimeleku te njih dvojica sklope savez. 
+01O	21	28		5420	Potom  Abraham razluči napose sedam janjaca od stada. 
+01O	21	29		5430	Nato Abimelek  zapita Abrahama: "Što znači ovih sedam janjaca koje si na stranu  stavio?" 
+01O	21	30		5440	A on odgovori: "Primi ovih sedam janjaca iz moje  ruke da mi bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac." 
+01O	21	31		5450	Zato  se ono mjesto nazvalo Beer Šeba; jer se njih dvojica ondje zakleše.
+01O	21	32		5460	Pošto su sklopili savez kod Beer Šebe, Abimelek i zapovjednik  njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca. 
+01O	21	33		5470	Abraham  zasadi kod Beer Šebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve - Boga  Vječnoga. 
+01O	21	34		5480	Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj  kao pridošlica.
+01O	22	1		5490	Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga:  "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" 
+01O	22	2		5500	Bog nastavi: "Uzmi svoga  sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju  pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati."
+01O	22	3		5510	Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede  dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao  drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog  označio. 
+01O	22	4		5520	Treći dan Abraham podigne oči i opazi mjesto izdaleka. 
+01O	22	5		5530	Abraham onda reče slugama: "Vi ostanite ovdje uz magarca,  a ja i dječak odosmo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti  k vama". 
+01O	22	6		5540	Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na  sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu obojica  zajedno. 
+01O	22	7		5550	Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: "Oče!" "Evo me, sine!" - javi se on. "Evo kremena i drva," opet će sin, "ali  gdje je janje za žrtvu paljenicu?" 
+01O	22	8		5560	"Bog će već providjeti  janje za žrtvu paljenicu, sine moj!" - odgovori Abraham. I nastave  put. 
+01O	22	9		5570	Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham  podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi  ga po drvima na žrtvenik. 
+01O	22	10		5580	Pruži sad Abraham ruku i uzme nož  da zakolje svog sina. 
+01O	22	11		5590	Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i  poviče: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" - odgovori on. 
+01O	22	12		5600	"Ne  spuštaj ruku na dječaka", reče, "niti mu što čini! Sad, evo,  znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca  svoga." 
+01O	22	13		5610	Podiže Abraham oči i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese  ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. 
+01O	22	14		5620	Onome mjestu Abraham  dade ime "Jahve proviđa". Zato se danas veli: "Na brdu Jahvina  proviđanja." 
+01O	22	15		5630	Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put 
+01O	22	16		5640	i reče:  "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi  mi uskratio svog jedinca sina, 
+01O	22	17		5650	svoj ću blagoslov na te izliti  i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska  na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. 
+01O	22	18		5660	Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje  blagoslivljati tvojim potomstvom."
+01O	22	19		5670	Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno  upute u Beer Šebu. U Beer Šebi se Abraham nastani.
+01O	22	20		5680	Poslije tih događaja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu  Nahoru Milka je porodila djecu: 
+01O	22	21		5690	njegova prvorođenca Usa,  brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova, 
+01O	22	22		5700	Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela." 
+01O	22	23		5710	Betuel je bio otac Rebekin. Njih je  osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu. 
+01O	22	24		5720	A i njegova suložnica, kojoj bijaše ime Reuma, rodila je Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.
+01O	23	1		5730	Duljina Sarina života bila je stotinu dvadeset i sedam godina. 
+01O	23	2		5740	Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj;  i Abraham uđe u žalost za Sarom i naricaše za njom.
+01O	23	3		5750	Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori  sinovima Hetovim: 
+01O	23	4		5760	"Premda sam ja među vama doseljeni stranac, prodajte mi zemljište za grob među vama, tako da mogu iznijeti  svoju pokojnicu i sahraniti je." 
+01O	23	5		5770	A sinovi Hetovi odgovore  Abrahamu: 
+01O	23	6		5780	"Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji  u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem  grobu. Nitko ti od nas neće odbiti svoga groba da mogneš sahraniti  svoju pokojnicu." 
+01O	23	7		5790	Nato se Abraham diže pa se mještanima, sinovima  Hetovim, duboko pokloni 
+01O	23	8		5800	te im reče: "Ako se slažete da svoju  pokojnicu uklonim i sahranim, čujte me: zauzmite se za me kod  Efrona, sina Soharova, 
+01O	23	9		5810	da mi proda spilju Makpelu što njemu  pripada a nalazi se na kraju njegova posjeda; neka mi je za punu  cijenu, u vašoj nazočnosti, proda u vlasništvo za sahranjivanje."
+01O	23	10		5820	A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori Abrahamu da ga čuju sinovi Hetovi svojim ušima - svi  koji su sjedili u vijeću onoga grada: 
+01O	23	11		5830	"Ne, moj gospodine!  Saslušaj mene! Ja tebi dajem poljanu i spilju što je na njoj;  darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju pokojnicu." 
+01O	23	12		5840	Abraham se duboko nakloni mještanima, 
+01O	23	13		5850	a onda progovori  Efronu da mještani čuju na svoje uši: "Ded me samo poslušaj!  Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu sahraniti  svoju pokojnicu!" 
+01O	23	14		5860	Efron odgovori Abrahamu: 
+01O	23	15		5870	"Čuj me, moj  gospodine: zemljište u vrijednosti od četiri stotine srebrnika, što je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!" 
+01O	23	16		5880	Abraham  se složi s Efronom; isplati Abraham Efronu novac što ga je spomenuo  tako da su na svoje uši čuli sinovi Hetovi - četiri stotine srebrnika  trgovačke mjere.
+01O	23	17		5890	I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana, spilja i sva stabla što su bila na poljani - 
+01O	23	18		5900	prijeđe u vlasništvo  Abrahamovo u nazočnosti sinova Hetovih, sviju koji su sjedili  u vijeću svoga grada. 
+01O	23	19		5910	A onda Abraham sahrani svoju ženu Saru  u spilji na poljani Makpeli nasuprot Mamri - danas Hebronu -  u zemlji kanaanskoj. 
+01O	23	20		5920	Tako je poljana i spilja na njoj prešla  od sinova Hetovih u vlasništvo Abrahamovo za sahranjivanje.
+01O	24	1		5930	Abraham bijaše već ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama  blagoslovio u svemu.
+01O	24	2		5940	Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom  je upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno 
+01O	24	3		5950	da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu  nećeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima  boravim, 
+01O	24	4		5960	nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom  sinu Izaku." 
+01O	24	5		5970	A sluga mu reče: "A što ako žena ne htjedne za  mnom ići u ovu zemlju? Hoću li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju  iz koje si ti došao?" 
+01O	24	6		5980	Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi  da onamo ne vodiš moga sina! 
+01O	24	7		5990	Jahve, Bog nebesa, koji me odveo  iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obećao:  'Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju', pred tobom će poslati svog  anđela, i odande ćeš ti dovesti ženu mome sinu. 
+01O	24	8		6000	A ako žena  ne bude htjela za tobom poći, ti ćeš biti oslobođen od ove moje  zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!" 
+01O	24	9		6010	Tako sluga stavi svoju  ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune.
+01O	24	10		6020	Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom  svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u  Nahorov grad. 
+01O	24	11		6030	Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj  studenca. Bijaše večer, kad žene izlaze da crpu vodu. 
+01O	24	12		6040	Onda  reče: "Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziđi  mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži! 
+01O	24	13		6050	Evo  me kraj studenca, a kćeri onih iz grada dolaze crpsti vodu; 
+01O	24	14		6060	pa  neka djevojka kojoj ja rečem: 'Molim te, spusti svoj vrč da se  napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve ću ti napojiti', bude  ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako ću saznati da  si iskazao milost mome gospodaru."
+01O	24	15		6070	Tek što on izreče svoje, gle, dođe Rebeka, kći Betuelova;  taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Dođe  ona s krčagom na ramenu. 
+01O	24	16		6080	Djevojka je bila krasna, djevica  koju muškarac nije dirnuo. Siđe ona k vrelu, napuni krčag i eto  je opet gore. 
+01O	24	17		6090	Sluga joj potrča u susret i reče: "Daj mi malo  vode iz svog vrča!" 
+01O	24	18		6100	"Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo  spusti krčag na ruku i dade mu piti. 
+01O	24	19		6110	Kad je njega napojila, reče: "Nalit ću i tvojim devama da se napoje." 
+01O	24	20		6120	Izlivši brzo  krčag u korito, otrča natrag zdencu da ponovo zahvaća, i tako  nali svim njegovim devama. 
+01O	24	21		6130	Čovjek ju je šutke motrio ne bi  li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije.
+01O	24	22		6140	Kad su deve prestale piti, čovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj  stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela. 
+01O	24	23		6150	Zatim reče:  "Kaži mi čija si kći. Ima li u kući tvoga oca mjesta za nas da  prenoćimo?" 
+01O	24	24		6160	Ona mu odgovori: "Ja sam kći Betuela, koga je  Milka rodila Nahoru." 
+01O	24	25		6170	Još mu doda: "Ima slame i p§iće kod  nas u obilju, a i mjesta za prenoćište." 
+01O	24	26		6180	Čovjek se onda duboko  nakloni te iskaže poštovanje Jahvi 
+01O	24	27		6190	i progovori: "Neka je  blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio  svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio  pravim putem, u kuću brata moga gospodara."
+01O	24	28		6200	Djevojka otrča i sve ovo ispripovjedi u kući svoje majke. 
+01O	24	29		6210	A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri  van, k čovjeku kod studenca. 
+01O	24	30		6220	Čim je vidio nosnu viticu i  narukvice na rukama svoje sestre te čuo kako je njegova sestra  Rebeka rekla: "Ovako mi je čovjek govorio", on pođe onome koji  je još stajao kod deva na studencu. 
+01O	24	31		6230	Reče on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam ja spremio  kuću i mjesto za deve." 
+01O	24	32		6240	Tako čovjek uđe u kuću. Rastovare  deve i dadu im slame i p§iće, a njemu i ljudima koji su ga pratili  donesu vode da operu noge. 
+01O	24	33		6250	Ali kad su preda nj stavili hranu, reče: "Neću jesti dok ne kažem što imam kazati." A Laban mu  reče: "Onda kazuj!"
+01O	24	34		6260	"Ja sam sluga Abrahamov", poče on. 
+01O	24	35		6270	"Jahve je uvelike  blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je  ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi. 
+01O	24	36		6280	Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje. 
+01O	24	37		6290	Potom mene moj gospodar zakune  rekavši: 'Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u  zemlji u kojoj boravim kao stranac, 
+01O	24	38		6300	nego otiđi k obitelji  moga oca, k mojoj rodbini, da nađeš ženu mome sinu.' 
+01O	24	39		6310	A ja  rekoh svome gospodaru: 'A što ako žena za mnom ne pođe?' 
+01O	24	40		6320	On  mi odgovori: 'Jahve, pred čijim sam licem hodio, poslat će s  tobom svog anđela i tvoje će putovanje dovesti k cilju, a ti  ćeš naći ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca. 
+01O	24	41		6330	Jedino ćeš ovako biti oslobođen moje zakletve: ako dođeš  k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve oslobođen.' 
+01O	24	42		6340	Danas dođoh na studenac i rekoh: 'Jahve, Bože moga gospodara  Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam  ga poduzeo, 
+01O	24	43		6350	ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja  dođe vodu crpsti i ja joj rečem: Daj mi da se napijem malo vode  iz tvog vrča! - 
+01O	24	44		6360	i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim ću devama  zahvatiti! - ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga  gospodara.' 
+01O	24	45		6370	Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se,  evo, pojavi Rebeka s vrčem na ramenu; siđe k izvoru i zahvati.  Ja joj rekoh: 'Daj mi da se napijem!' 
+01O	24	46		6380	Ona brzo spusti vrč  i odvrati: 'Pij! A napojit ću i tvoje deve.' Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve. 
+01O	24	47		6390	Pitao sam je: 'Čija si kći?' Odgovorila  je: 'Kći sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.' Tada joj  stavim viticu na nos a narukvice na ruke. 
+01O	24	48		6400	Duboko se naklonim  i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara  moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kćer brata moga gospodara  njegovu sinu. 
+01O	24	49		6410	A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost  mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu  krenuti bilo desno bilo lijevo."
+01O	24	50		6420	Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi  tu ne možemo reći ni da ni ne. 
+01O	24	51		6430	Rebeka je, eto, pred tobom:  uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je  Jahve rekao." 
+01O	24	52		6440	Kad Abrahamov sluga ču njihov pristanak, do  zemlje se nakloni Jahvi. 
+01O	24	53		6450	Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih  predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu  bratu i majci.
+01O	24	54		6460	Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše  noć. Kad su ujutro ustali, on reče: "Pustite me da se vratim  svome gospodaru!" 
+01O	24	55		6470	A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka  ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga pođi!" 
+01O	24	56		6480	On  im reče: "Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno  kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!" 
+01O	24	57		6490	Oni  odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!" 
+01O	24	58		6500	Dozovu  Rebeku pa je upitaju: "Hoćeš li poći s ovim čovjekom?" Ona odgovori:  "Hoću." 
+01O	24	59		6510	I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju  s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima. 
+01O	24	60		6520	Blagoslove Rebeku  i reknu joj: "Sejo naša, budi mati nebrojenim tisućama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!"
+01O	24	61		6530	Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve  te pođoše za čovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode.
+01O	24	62		6540	Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je,  naime, u kraju Negeba. 
+01O	24	63		6550	U predvečerje iziđe Izak da se poljem  prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze. 
+01O	24	64		6560	Kad Rebeka,  podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve 
+01O	24	65		6570	pa zapita  slugu: "Tko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?" A sluga  odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri.
+01O	24	66		6580	Sluga ispriča Izaku sve što je učinio. 
+01O	24	67		6590	Tada Izak  uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema  njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.
+01O	25	1		6600	Abraham je sebi uzeo još jednu ženu; zvala se Ketura. 
+01O	25	2		6610	Ona  mu je rodila Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha. 
+01O	25	3		6620	A od Jokšana rodili se Šeba i Dedan. Dedanovi su potomci:  Ašurci, Letušci i Leumci. 
+01O	25	4		6630	Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer,  Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to potomci Keturini.
+01O	25	5		6640	Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka; 
+01O	25	6		6650	a sinovima  od svojih suložnica dade Abraham samo darove i još ih za svoga  života razašalje po istoku - daleko od svog sina Izaka - u Istočni  kraj. 
+01O	25	7		6660	Ovo je duljina Abrahamova života što ga je proživio:  stotinu sedamdeset i pet godina. 
+01O	25	8		6670	Zatim Abraham preminu, umrije  u sretnoj dobi - star i pun godina - te bi pridružen svojim precima. 
+01O	25	9		6680	Njegovi sinovi, Izak i Jišmael, sahrane ga u spilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri: 
+01O	25	10		6690	to  je poljana što ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je  sahranjen Abraham i njegova žena Sara. 
+01O	25	11		6700	Poslije Abrahamove  smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je živio  blizu Beer Lahaj Roja.
+01O	25	12		6710	Ovo je povijest Abrahamova sina Jišmaela, koga je Abrahamu  rodila Sarina sluškinja, Egipćanka Hagara. 
+01O	25	13		6720	A ovo su sinovi  Jišmaelovi, svaki po svom imenu i po svom rođenju: Jišmaelov  prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam, 
+01O	25	14		6730	Mišma, Duma, Masa,
+01O	25	15		6740	Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma.
+01O	25	16		6750	To su Jišmaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim  naseljima i taborištima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena. 
+01O	25	17		6760	A ovo je duljina Jišmaelova života: stotinu trideset i sedam  godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridružen svojim precima. 
+01O	25	18		6770	Potomstvo mu se naselilo od Havile do Šura, koji je na istok  Egiptu idući prema Ašuru. Nastaniše se nasuprot svojoj braći.
+01O	25	19		6780	Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio  od Abrahama. 
+01O	25	20		6790	Izaku je bilo četrdeset godina kad se oženio  Rebekom, kćerkom Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca  Labana. 
+01O	25	21		6800	Izak se obrati Jahvi za svoju ženu jer je bila nerotkinja.  Jahve ga usliša te njegova žena Rebeka zače. 
+01O	25	22		6810	No djeca se  u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: "Ako je tako, zašto ću živjeti!" Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom. 
+01O	25	23		6820	I  Jahve joj reče: "Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva će se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod će nad narodom gospodovati, stariji će služiti mlađemu."
+01O	25	24		6830	Došlo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj  utrobi. 
+01O	25	25		6840	Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtač.  Stoga mu nadjenuše ime Ezav. 
+01O	25	26		6850	Potom se pojavi njegov brat.  Rukom se držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Izaku  je bilo šezdeset godina kad su oni rođeni.
+01O	25	27		6860	Kad su dječaci odrasli, Ezav postane vješt lovac, čovjek  pustare. Jakov je bio čovjek krotak i boravio je u šatorima. 
+01O	25	28		6870	Izaku je Ezav bio draži jer je volio divljač, a Rebeka je  više voljela Jakova.
+01O	25	29		6880	Jednom Jakov kuhaše jelo. Ezav stigne s polja, gladan. 
+01O	25	30		6890	Reče Ezav Jakovu: "Daj mi toga crvenog variva da pojedem  jer sam izgladnio." Stoga mu je ime Edom. 
+01O	25	31		6900	A Jakov odgovori:  "Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!" 
+01O	25	32		6910	Ezav reče: "Evo me skoro  na smrti; što će mi prvorodstvo!" 
+01O	25	33		6920	Jakov nastavi: "Prije mi  se zakuni!" On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo. 
+01O	25	34		6930	Tada Jakov dade Ezavu kruha i čorbe od sočivice. Jeo je i  pio, onda se digao i otišao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo.
+01O	26	1		6940	U zemlji zavlada glad, različita od prijašnje što je bila  za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru. 
+01O	26	2		6950	Jahve mu se ukaza i reče: "Ne silazi u Egipat:  boravi u zemlji koju ću ti označiti. 
+01O	26	3		6960	U ovoj se zemlji nastani, ja ću s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu  dat ću sve ove krajeve, da izvršim zakletvu kojom sam se zakleo  tvome ocu Abrahamu. 
+01O	26	4		6970	Tvoje ću potomstvo umnožiti kao zvijezde  na nebesima i tvome ću potomstvu predati sve ove krajeve, tako  da će se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje; 
+01O	26	5		6980	a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim  zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!"
+01O	26	6		6990	Tako Izak ostane u Geraru. 
+01O	26	7		7000	Kad su ga mještani pitali  o njegovoj ženi, reče: "Ona mi je sestra." Bojao se reći: "Ona  mi je žena", misleći: "Mještani bi me mogli ubiti zbog Rebeke  jer je lijepa." 
+01O	26	8		7010	Kako su se ondje duže zadržali, kralj Filistejaca  Abimelek jednom pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje  svoju ženu Rebeku. 
+01O	26	9		7020	Nato Abimelek pozove Izaka te reče: "Tako, ona ti je žena! Kako si mogao reći da ti je sestra?" Izak mu  odgovori: "Jer sam mislio da bih zbog nje mogao poginuti." 
+01O	26	10		7030	Abimelek  reče: "Zašto si nam to učinio? Umalo netko od ljudi nije legao  s tvojom ženom. Tako bi na nas svalio krivnju." 
+01O	26	11		7040	Onda Abimelek  izda naredbu svemu narodu: "Tko se god dotakne ovog čovjeka i  njegove žene, glavu će izgubiti."
+01O	26	12		7050	Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko.  Jahve ga blagoslivljao 
+01O	26	13		7060	te je čovjek bivao sve bogatiji, dok  nije postao vrlo bogat. 
+01O	26	14		7070	Stekao je stada ovaca i goveda i  mnogu služinčad, tako da su mu Filistejci zavidjeli. 
+01O	26	15		7080	Zato  Filistejci zasuše sve bunare što su ih sluge njegova oca bile  iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniše ih zemljom. 
+01O	26	16		7090	Onda Abimelek reče Izaku: "Idi od nas jer si postao mnogo  moćniji od nas!"
+01O	26	17		7100	Tako Izak ode odande, postavi svoj šator u gerarskoj  dolini i nastani se ondje. 
+01O	26	18		7110	Izak opet iskopa bunare za vodu  što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci  ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim  imenima kojima ih je zvao i njegov otac. 
+01O	26	19		7120	Ali kad su Izakove  sluge, dok su u dolini kopale, ondje našle bunar sa živom vodom,
+01O	26	20		7130	pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreći:  "Naša je voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim  svadili. 
+01O	26	21		7140	A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega  svađali, nazva ga imenom Sitna. 
+01O	26	22		7150	Odatle se preseli pa iskopa  drugi bunar. Zbog njega se nisu svađali, pa ga nazove imenom  Rehobot i protumači: "Jer nam je Jahve dao prostor da se na zemlji  umnožimo." 
+01O	26	23		7160	Odande se popne u Beer Šebu.
+01O	26	24		7170	Iste mu se noći ukaže Jahve i reče: "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit ću te, potomke ti umnožit, zbog Abrahama, sluge svojega."
+01O	26	25		7180	Izak tu podigne žrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi  ondje svoj šator, a njegove sluge počnu kopati bunar.
+01O	26	26		7190	Uto mu dođe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom  Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske. 
+01O	26	27		7200	Izak ih upita:  "Zašto ste došli k meni kad me mrzite i kad ste me otjerali od  sebe?" 
+01O	26	28		7210	Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga  pomislismo: neka zakletva bude veza između nas i tebe. Daj da  s tobom sklopimo savez: 
+01O	26	29		7220	ti nama nećeš zla nanositi, kao što  mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali  i s mirom te otpustili. A blagoslov Jahvin bio nad tobom." 
+01O	26	30		7230	On  im priredi gozbu te su jeli i pili.
+01O	26	31		7240	Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti  i oni od njega odu u miru. 
+01O	26	32		7250	Toga istog dana dođu Izakove sluge  i obavijeste ga o bunaru što su ga iskopali te mu reknu: "Našli  smo vodu." 
+01O	26	33		7260	On ga prozva Šiba. Zato je ime onom gradu do danas  - Beer Šeba.
+01O	26	34		7270	Kad je Ezavu bilo četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita Elona.
+01O	26	35		7280	One postadoše izvor ogorčenja Izaku i Rebeki.  
+01O	27	1		7290	Ostarje Izak, vid mu se očinji gasio. Zato zovne svoga starijeg  sina Ezava i reče mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!" 
+01O	27	2		7300	A  on nastavi: "Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti. 
+01O	27	3		7310	Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru  i ulovi mi divljači. 
+01O	27	4		7320	Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije  nego umrem."
+01O	27	5		7330	Rebeka je slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divljači svome ocu, 
+01O	27	6		7340	Rebeka reče svome sinu Jakovu: "Upravo sam čula kako tvoj  otac govori tvome bratu Ezavu: 
+01O	27	7		7350	'Donesi mi divljači te mi priredi  ukusan obrok da blagujem pa da te pred licem Jahvinim blagoslovim  prije nego umrem.' 
+01O	27	8		7360	A sad, sine moj, poslušaj me i učini kako  ti naredim. 
+01O	27	9		7370	Otiđi k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja ću od njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli. 
+01O	27	10		7380	Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti  prije nego umre." 
+01O	27	11		7390	Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki:  "E, ali moj je brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka! 
+01O	27	12		7400	Možda  me se moj otac dotakne te ću u njegovim očima ispasti varalicom  i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov." 
+01O	27	13		7410	Ali njegova  mu majka odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na  mene! Samo ti mene poslušaj, otiđi i donesi!"
+01O	27	14		7420	Ode on, nađe i donese svojoj majci, a njegova majka priredi  ukusan obrok, kako je njegov otac volio. 
+01O	27	15		7430	Potom Rebeka uzme  najljepše odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u kući imala, pa u nj odjene svoga mlađeg sina Jakova. 
+01O	27	16		7440	U kožu kozleta  zamota mu ruke i goli dio vrata. 
+01O	27	17		7450	Stavi zatim ukusan obrok  i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova.
+01O	27	18		7460	Ode on k ocu i reče: "Oče!" On odgovori: "Evo me. Koji  si ti moj sin?" 
+01O	27	19		7470	A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac; učinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi  pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti." 
+01O	27	20		7480	Izak  upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On odgovori:  "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv." 
+01O	27	21		7490	Potom Izak reče  Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj  sin Ezav ili nisi." 
+01O	27	22		7500	Jakov se primakne k svome ocu Izaku,  koji ga opipa i reče: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove." 
+01O	27	23		7510	Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke  njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti, 
+01O	27	24		7520	upita još  jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on: "Jesam." 
+01O	27	25		7530	Potom reče Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga  sina pa da te blagoslovi duša moja." Jakov ga posluži pa je jeo.  Zatim mu donese i vina, pa je pio. 
+01O	27	26		7540	Poslije toga reče mu njegov  otac Izak: "Primakni se, sine moj, i poljubi me!" 
+01O	27	27		7550	Kad se  primače i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeće pa ga  blagoslovi:  "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi.
+01O	27	28		7560	Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina.
+01O	27	29		7570	Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braćom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!"
+01O	27	30		7580	Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - pošto je  Izak podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav dođe iz lova. 
+01O	27	31		7590	I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reče svome  ocu: "Ustani, oče moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda  mogneš blagosloviti!" 
+01O	27	32		7600	A njegov ga otac Izak zapita: "Tko  si ti?" On odgovori: "Ja sam tvoj prvorođenac Ezav!" 
+01O	27	33		7610	Izak  se silno prepadne: "Pa tko je onda bio onaj što je divljači ulovio  i meni već donio? Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga  sam blagoslovio i blagoslovljen će ostati." 
+01O	27	34		7620	Kad je Ezav čuo  riječi svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa reče svome  ocu: "I mene blagoslovi, oče!" 
+01O	27	35		7630	A on odvrati: "Brat tvoj dođe  na prijevaru i odnese tvoj blagoslov." 
+01O	27	36		7640	"Zato valjda što mu  je ime Jakov, dvaput me već prevario", reče Ezav. "Oduzeo mi  prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda doda: "Zar  za me nisi sačuvao nikakva blagoslova?" 
+01O	27	37		7650	Izak odgovori Ezavu:  "Njega sam već postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu  braću predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad  za te mogu učiniti, sine moj?" 
+01O	27	38		7660	Ezav odgovori svome ocu: "Zar  ti, oče, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oče moj!" Ezav jecaše na sav glas. 
+01O	27	39		7670	Tada otac njegov Izak  progovori i reče: "Daleko od plodna tla dom tvoj će biti, daleko od rose s neba.
+01O	27	40		7680	Od mača svoga ćeš živjeti, brata svoga ćeš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram ćeš njegov stresti sa svog vrata."
+01O	27	41		7690	Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov  blagoslovio pa reče u sebi: "Čim dođu dani žalosti za mojim ocem, ubit ću ja svoga brata Jakova." 
+01O	27	42		7700	Kada su Rebeki javili te  riječi što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga  mlađeg sina Jakova te mu reče: "Pazi! Brat ti se Ezav nosi mišlju  kako će te ubiti. 
+01O	27	43		7710	Ali ti, sine moj, poslušaj mene: odmah  bježi mome bratu Labanu u Haran. 
+01O	27	44		7720	Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja, 
+01O	27	45		7730	dok se srdžba brata tvoga  odvrati od tebe te on zaboravi što si mu učinio. Ja ću onda po  te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim  u jedan dan!"
+01O	27	46		7740	Potom Rebeka reče Izaku: "Moj mi je život dosadio zbog  ovih žena Hetitkinja. Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove  urođenice, Hetitkinjom, što će mi onda život!"
+01O	28	1		7750	Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: "Nemoj  uzimati ženu od kanaanskih djevojaka. 
+01O	28	2		7760	Odmah se zaputi u Padan  Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi uzmi ženu, od kćeri Labana, brata svoje majke. 
+01O	28	3		7770	A Bog Svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi i neka te učini rodnim i brojnim, tako da  postaneš mnoštvo naroda. 
+01O	28	4		7780	Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj  boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!" 
+01O	28	5		7790	Tako  Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca  Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.
+01O	28	6		7800	Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad  ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, naređujući  mu kad ga je blagoslivljao: "Ne smiješ uzeti ženu od kanaanskih  djevojaka", 
+01O	28	7		7810	i da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku  te otišao u Padan Aram, 
+01O	28	8		7820	Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske  mrske njegovu ocu Izaku. 
+01O	28	9		7830	Stoga ode k Jišmaelu te se, uza žene  koje već imaše, oženi Mahalatom, kćerju Jišmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom.
+01O	28	10		7840	Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran. 
+01O	28	11		7850	Stigne  u neko mjesto i tu prenoći, jer sunce bijaše već zašlo. Uzme  jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu  legne. 
+01O	28	12		7860	I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba  dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze. 
+01O	28	13		7870	Uza nj  je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama  i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu. 
+01O	28	14		7880	Tvojih će potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit ćete  se na zapad, istok, sjever i jug; tobom će se i tvojim potomstvom  blagoslivljati svi narodi zemlje. 
+01O	28	15		7890	Dobro znaj: ja sam s tobom;  čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju;  i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao."
+01O	28	16		7900	Jakov se probudi od sna te reče: "Zaista se Jahve nalazi  na ovome mjestu, ali ja nisam znao!" 
+01O	28	17		7910	Potresen, uzviknu: "Kako  je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata  nebeska!" 
+01O	28	18		7920	Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše  stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja. 
+01O	28	19		7930	Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo  Luz. 
+01O	28	20		7940	Tada učini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i uščuva me  na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da  se oblačim, 
+01O	28	21		7950	te se zdravo vratim kući svoga oca, Jahve će  biti moj Bog. 
+01O	28	22		7960	A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit  će kuća Božja. A od svega što mi budeš davao za te ću odlagati  desetinu." 
+01O	29	1		7970	Jakov nastavi put i dođe u zemlju istočnu. 
+01O	29	2		7980	Najednom opazi  studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer  se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu  na otvoru. 
+01O	29	3		7990	Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli  bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili  kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca.
+01O	29	4		8000	"Odakle ste, braćo moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore. 
+01O	29	5		8010	"Poznajete li", pitaše ih dalje, "Nahorova sina  Labana?" "Poznajemo", odgovore. 
+01O	29	6		8020	"Je li zdravo?" - opet ih  upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi kći Rahela sa stadom", odgovore. 
+01O	29	7		8030	"Još ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spraćati blago.  Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?" 
+01O	29	8		8040	"Ne možemo dok  se ne skupe svi pastiri", odgovoriše, "da odvale kamen s otvora  studenca, tako da mognemo napojiti ovce."
+01O	29	9		8050	Dok je on još s njima govorio, dođe Rahela s ovcama svoga  oca. Bila je, naime, pastirica. 
+01O	29	10		8060	Kako Jakov ugleda Rahelu, kćer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primače i odvali kamen s otvora studenca te napoji  stado svoga ujaka Labana. 
+01O	29	11		8070	Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda  briznu u plač. 
+01O	29	12		8080	Potom Jakov kaza Raheli da je on sestrić njezina  oca, sin Rebekin. Nato ona otrča i obavijesti oca. 
+01O	29	13		8090	Kad je  Laban čuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrča mu u susret.  Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuću. Ispriča Labanu sve  što mu se dogodilo. 
+01O	29	14		8100	A onda Laban reče. "Zbilja si ti moja  kost i moje meso!" Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana, 
+01O	29	15		8110	Laban  reče Jakovu: "Zar ćeš me zato što si mi sestrić badava služiti!  Kaži mi koliko ćeš tražiti za najam?" 
+01O	29	16		8120	A Laban imaše dvije  kćeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlađoj Rahela. 
+01O	29	17		8130	Lea imala  slabe oči, a Rahela bila stasita i lijepa. 
+01O	29	18		8140	Kako je Jakov  volio Rahelu, reče: "Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu  kćer Rahelu." 
+01O	29	19		8150	Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego  kakvu strancu. Ostani sa mnom!"
+01O	29	20		8160	Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se  učinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana.
+01O	29	21		8170	Poslije toga Jakov reče Labanu: "Daj mi moju ženu, jer  se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj." 
+01O	29	22		8180	Laban sabra  sav svijet onog mjesta i priredi gozbu. 
+01O	29	23		8190	Ali navečer uzme  svoju kćer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priđe k njoj. 
+01O	29	24		8200	Laban  dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kćeri Lei za sluškinju. 
+01O	29	25		8210	Kad  bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reče Labanu: "Zašto si  mi to učinio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?" 
+01O	29	26		8220	Laban odgovori: "U našem mjestu nije običaj da se mlađa udaje  prije starije. 
+01O	29	27		8230	Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda  ću ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene."  Jakov pristane: navrši onu ženidbenu sedmicu. 
+01O	29	28		8240	Onda mu Laban  dade i svoju kćer Rahelu za ženu. 
+01O	29	29		8250	Laban dade svoju sluškinju  Bilhu svojoj kćeri Raheli za sluškinju. 
+01O	29	30		8260	Jakov nato priđe  Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je služio Labana  još sedam godina.
+01O	29	31		8270	Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja. 
+01O	29	32		8280	Lea zače i rodi sina; nadjenu  mu ime Ruben, a to znači, kako je ona protumačila: "Jahve je  vidio moju nevolju i stoga će me sada muž moj ljubiti." 
+01O	29	33		8290	Opet  zače i rodi sina te izjavi: "Jahve je čuo da nisam voljena, stoga  mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime Šimun. 
+01O	29	34		8300	Opet zače  i rodi sina te izjavi: "Sad će se moj muž meni prikloniti: tri  sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi. 
+01O	29	35		8310	A kad je još  jednom začela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit ću Jahvu."  Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.
+01O	30	1		8320	Vidjevši Rahela da Jakovu ne rađa djece, postade zavidna svojoj  sestri pa reče Jakovu: "Daj mi djecu! Inače ću svisnuti!" 
+01O	30	2		8330	Jakov  se razljuti na Rahelu te reče. "Zar sam ja namjesto Boga koji  ti je uskratio plod utrobe?" 
+01O	30	3		8340	A ona odgovori: "Evo moje sluškinje  Bilhe: uđi k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i  ja steknem djecu po njoj." 
+01O	30	4		8350	Dade mu dakle svoju sluškinju Bilhu  za ženu, i Jakov priđe k njoj. 
+01O	30	5		8360	Bilha zače te Jakovu rodi sina. 
+01O	30	6		8370	Tada Rahela reče: "Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj  glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan. 
+01O	30	7		8380	Rahelina sluškinja  Bilha opet zače i rodi Jakovu drugoga sina. 
+01O	30	8		8390	Tada Rahela reče:  "Žestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila." Tako  mu nadjenu ime Naftali.
+01O	30	9		8400	A vidjevši Lea da je prestala rađati, uzme svoju sluškinju  Zilpu pa je dade Jakovu za ženu. 
+01O	30	10		8410	I kad je Leina sluškinja  Zilpa rodila Jakovu sina, 
+01O	30	11		8420	Lea uskliknu: "Koje sreće!" Tako  mu nadjenu ime Gad. 
+01O	30	12		8430	Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog  sina, 
+01O	30	13		8440	i Lea opet uskliknu: "Blago meni! Žene će me zvati  blaženom!" Tako mu nadjenu ime Ašer.
+01O	30	14		8450	Jednoga dana, u vrijeme pšenične žetve, namjeri se Ruben  u polju na ljubavčice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela  reče Lei: "Daj mi od ljubavčica svoga sina!" 
+01O	30	15		8460	A Lea odgovori:  "Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još hoćeš da od  mene uzmeš i ljubavčice moga sina?" Rahela odgovori: "Pa dobro, neka s tobom noćas leži u zamjenu za ljubavčice tvog sina." 
+01O	30	16		8470	Kad je Jakov navečer stigao iz polja, Lea mu iziđe u susret  pa reče: "Treba da dođeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavčice  moga sina." One je noći on s njom ležao. 
+01O	30	17		8480	Bog usliša Leu;  ona zače te Jakovu rodi petog sina. 
+01O	30	18		8490	Onda Lea reče: "Bog mi  je uzvratio nagradom što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu."  Stoga sinu nadjenu ime Jisakar. 
+01O	30	19		8500	Lea opet zače i rodi Jakovu  šestoga sina. 
+01O	30	20		8510	Onda Lea reče: "Bog me obdari dragocjenim darom;  sada će mi moj muž dati darove: tÓa rodila sam mu šest sinova."  Tako mu nadjenu ime Zebulun. 
+01O	30	21		8520	Zatim rodi kćer te joj nadjenu  ime Dina.
+01O	30	22		8530	Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu  utrobu. 
+01O	30	23		8540	Ona zače i rodi sina te reče: "Ukloni Bog moju sramotu!" 
+01O	30	24		8550	Nadjene mu ime Josip, rekavši: "Neka mi Jahve pridoda drugog  sina!" 
+01O	30	25		8560	Pošto je Rahela rodila Josipa, Jakov reče Labanu: "Pusti  me da idem u svoj zavičaj! 
+01O	30	26		8570	Daj mi moje žene za koje sam te  služio i moju djecu da mogu otići: tÓa dobro znaš kako sam te  služio." 
+01O	30	27		8580	A Laban mu odgovori: "Ne idi, ako si mi prijatelj.  Znam da me Jahve blagoslivljao zbog tebe." 
+01O	30	28		8590	I nadoda: "Odredi  plaću koju želiš od mene, i dat ću ti." 
+01O	30	29		8600	On mu odgovori: "Ti  dobro znaš što je moja služba značila za te i kako je tvome blagu  bilo sa mnom. 
+01O	30	30		8610	Malenkost što si je imao prije nego sam ja  došao povećala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve  te blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim  i za svoj dom." 
+01O	30	31		8620	On upita: "Koliko da ti platim?" Jakov odgovori:  "Nemoj mi platiti ništa! Ako mi učiniš ovo, opet ću na pašu goniti  i čuvati tvoje stado. 
+01O	30	32		8630	Daj da prođem danas kroz tvoje stado  i od njega izlučim svaku garavu ovcu i svaku šarenu ili napruganu  kozu! Neka to bude moja plaća! 
+01O	30	33		8640	A ubuduće kad budeš svojim  očima provjeravao moju naplatu, moje će poštenje biti svjedok  za mene: nađe li se među mojim kozama ijedna koja ne bude šarena  ili naprugana, ili među ovcama koja ne bi bila garava, neka se  smatra ukradenom!"
+01O	30	34		8650	Laban reče: "Dobro, neka bude kako si kazao."
+01O	30	35		8660	Ali toga dana Laban izluči naprugane i šarene jarce i  sve riđaste i šarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo  - i sve garave ovce pa ih preda svojim sinovima. 
+01O	30	36		8670	I odande  gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za koja  tri dana hoda.
+01O	30	37		8680	A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana;  na njima izreza bijele pruge, otkrivši bjeliku na mladicama. 
+01O	30	38		8690	Pruće tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih  se stoka napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila,
+01O	30	39		8700	to su se jarci parili uz pruće, pa su koze kozile prugaste, riđaste i šarene kozliće. 
+01O	30	40		8710	Tako je i ovce Jakov bio izlučio  i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima što su  bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao posebna stada koja  nije miješao s Labanovim stadima. 
+01O	30	41		8720	Osim toga, kad bi se god  dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio pruće u korita, baš  pred oči živine, tako da se pari pred prućem. 
+01O	30	42		8730	Ali ga pred  kržljavu marvu nije stavljao. Tako je kržljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova. 
+01O	30	43		8740	Čovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i sluškinje, deve i magarad.
+01O	31	1		8750	Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro našega  oca uze Jakov; i od onoga što bi moralo pripasti našem ocu namaknuo  je sve ono bogatstvo." 
+01O	31	2		8760	A opazi Jakov i na Labanovu licu da  se on ne drži prema njemu kao prije. 
+01O	31	3		8770	Tada Jahve reče Jakovu:  "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavičaj, i ja ću biti  s tobom!" 
+01O	31	4		8780	Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome  stadu, 
+01O	31	5		8790	pa im reče: "Ja vidim na licu vašega oca da se on ne  drži prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio. 
+01O	31	6		8800	I  same znate da sam vašega oca služio koliko sam god mogao; 
+01O	31	7		8810	pa  ipak je vaš otac mene varao, deset mi je puta plaću mijenjao.  Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu. 
+01O	31	8		8820	Ako bi on rekao:  'Svaka šarena neka bude tebi za naplatu', onda bi cijelo stado  mladilo šarene; ako bi opet rekao: 'Prugasti neka budu tebi za  plaću', onda bi cijelo stado mladilo prugaste. 
+01O	31	9		8830	Tako je Bog  uzimao blago od vašeg oca pa ga meni davao. 
+01O	31	10		8840	Jednom, kad se  stado oplođivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu,  dok su se parili, bili prugasti, mjestimično bijeli i šareni. 
+01O	31	11		8850	Još u snu anđeo Božji mene zovne: 'Jakove!' 'Evo me!' rekoh. 
+01O	31	12		8860	A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu što se  pare prugasti, mjestimično bijeli i šareni. Ja sam, naime, vidio  sve što ti je Laban činio. 
+01O	31	13		8870	Ja sam Bog koji ti se ukazao u  Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi učinio zavjet.  Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavičaj!'"
+01O	31	14		8880	Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar još imamo baštinskog  dijela u svome očinskom domu? 
+01O	31	15		8890	Zar nas otac nije smatrao tuđinkama?  TÓa on je nas prodao, a onda je pojeo novac što ga je za nas  dobio! 
+01O	31	16		8900	Sve bogatstvo što je Bog oduzeo našem ocu zbilja je  naše i djece naše. Zato izvrši sve što ti je Bog rekao!"
+01O	31	17		8910	Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje žene; 
+01O	31	18		8920	pred  sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra što ih je stekao, stoku što ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku.
+01O	31	19		8930	Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji  kućne kumire koji su pripadali njezinu ocu. 
+01O	31	20		8940	Jakov zavara  Aramejca Labana tako da nije ni slutio da će bježati. 
+01O	31	21		8950	I pobjegne  sa svim što je bilo njegovo. Ubrzo prijeđe Eufrat i upravi put  prema brdu Gileadu.
+01O	31	22		8960	Trećeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao. 
+01O	31	23		8970	On  povede sa sobom svoje rođake te je za Jakovom išao u potjeru  sedam dana hoda; stiže ga na brdu Gileadu. 
+01O	31	24		8980	Ali se Bog ukaza  Aramejcu Labanu, noću u snu, te mu reče. "Pazi da protiv Jakova  ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!" 
+01O	31	25		8990	Uto Laban stigne  Jakova. Jakov bijaše postavio svoj šator na Glavici, a Laban  se utabori na brdu Gileadu.
+01O	31	26		9000	Onda Laban reče Jakovu: "Što si to htio zavaravajući  me i odvodeći mi kćeri kao zarobljenice na maču? 
+01O	31	27		9010	Zašto si  potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio  bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire. 
+01O	31	28		9020	Nisi mi dopustio  ni da izljubim svoje kćeri i svoju unučad! Zbilja si ludo postupio. 
+01O	31	29		9030	U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca  noćas mi reče: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzmeš ništa, ni dobro  ni zlo!' 
+01O	31	30		9040	Sada dobro, otišao si jer si čeznuo za svojim očinskim  domom; ali zašto si mi kumire pokrao?"
+01O	31	31		9050	Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi  mi mogao silom oteti svoje kćeri. 
+01O	31	32		9060	A kumire svoje u koga nađeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braćom kaži što je tvoga  pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila. 
+01O	31	33		9070	Tako Laban uđe u šator Jakovljev, pa u šator Lein, onda u  šator dviju sluškinja, ali ništa ne nađe. Izišavši iz Leina šatora, uđe u šator Rahelin. 
+01O	31	34		9080	A Rahela bijaše uzela kumire i stavila  ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao  po svemu šatoru, ali ih ne nađe. 
+01O	31	35		9090	Ona je, naime, rekla svome  ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti što ne mogu pred njim ustati  jer imam ono što je red kod žena." I tako je pretraživao, ali  kumira nije našao.
+01O	31	36		9100	Sad se Jakov ražesti i zađe u prepirku s Labanom. Otvoreno  Jakov reče Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja  da me progoniš? 
+01O	31	37		9110	Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav  si predmet našao od svega svog kućanstva? Položi ga tu pred moj  i svoj rod pa neka oni budu suci među nama dvojicom. 
+01O	31	38		9120	Za ovih  dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje  koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. 
+01O	31	39		9130	Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od  svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je  nestalo danju ili da je nestalo noću. 
+01O	31	40		9140	Često sam danju skapavao  od žeđi, a obnoć od studeni. San je bježao od mojih očiju. 
+01O	31	41		9150	Od  ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kući četrnaest  sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri, a šest godina za tvoju  stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta. 
+01O	31	42		9160	Da sa mnom nije  bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me  praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku  te je sinoć dosudio."
+01O	31	43		9170	Nato Laban odgovori Jakovu: "Kćeri su moje kćeri; djeca  su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali  što danas mogu učiniti ovim svojim kćerima ili djeci koju su  rodile? 
+01O	31	44		9180	Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako  da bude svjedok između mene i tebe."
+01O	31	45		9190	Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup, 
+01O	31	46		9200	a  onda reče svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe  kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali. 
+01O	31	47		9210	Laban  je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed". 
+01O	31	48		9220	Onda  Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok između mene  i tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed, 
+01O	31	49		9230	ali i Mispa, jer je rekao.  "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo  gledali. 
+01O	31	50		9240	Ako budeš loše postupao prema mojim kćerima, ili  ako uzmeš druge žene uz moje kćeri, sve da nitko drugi ne bude  s nama, znaj da će Bog biti svjedok između mene i tebe."
+01O	31	51		9250	Potom Laban reče Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje  je stup koji sam uspravio između sebe i tebe: 
+01O	31	52		9260	ova gomila  i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neću ići na  te iza ove gomile i da ti nećeš ići na me iza ove gomile i ovog  stupa. 
+01O	31	53		9270	Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!"  Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka. 
+01O	31	54		9280	Poslije  toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju.  Poslije objeda proveli su noć na Glavici.
+01O	31	55		9290	Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje  kćeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto. 
+01O	32	1		9300	Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izađu anđeli  Božji. 
+01O	32	2		9310	Kad ih Jakov opazi, reče: "Ovo je Božje taborište!"  Zato nazva ono mjesto Mahanajim.  
+01O	32	3		9320	Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u  zemlju Seir, u Edomsku pustaru, 
+01O	32	4		9330	i naloži im: "Ovako ćete reći  mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov poručuje ti: Boravio  sam kod Labana i dosad se ondje zadržao. 
+01O	32	5		9340	Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim očima.'"
+01O	32	6		9350	Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga  brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa četiri stotine momaka."
+01O	32	7		9360	Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora  ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. 
+01O	32	8		9370	Računao  je: ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor  mogao spasiti. 
+01O	32	9		9380	Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga Abrahama!  Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u  svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!' 
+01O	32	10		9390	Nisam vrijedan  sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. TÓa  samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam  narastao u dva tabora. 
+01O	32	11		9400	Izbavi me od šaka moga brata, od šaka  Ezavovih! Inače se bojim da bi mogao doći i umlatiti i mene,  i majke, i djecu. 
+01O	32	12		9410	Ti si rekao: 'Obilnim ću te dobrima obasipati  i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru koji se ne da  prebrojiti zbog množine.'"
+01O	32	13		9420	Ondje provede onu noć; a onda, od onog što je imao pri  ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu: 
+01O	32	14		9430	dvjesta koza i dvadeset  jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova; 
+01O	32	15		9440	trideset deva dojilica  s njihovim mladima; četrdeset krava i deset junaca; dvadeset  magarica i deset magaraca. 
+01O	32	16		9450	Stado po stado preda svojim slugama.  Onda reče svojim slugama: "Idite preda mnom, ali držite razmak  među stadima!" 
+01O	32	17		9460	A prvom izda naredbu rekavši: "Kad te sretne  moj brat Ezav pa te upita: 'Čiji si ti? Kamo ideš? Čije je ovo  pred tobom?' 
+01O	32	18		9470	odgovori: 'Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji  šalje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.'" 
+01O	32	19		9480	Tako je  naredio i drugome, pa trećemu i svima drugima koji su išli za  stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneš. 
+01O	32	20		9490	Još mu dodaj:  'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'" Mislio je naime: "Ako  ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suočim,  možda će mi oprostiti." 
+01O	32	21		9500	Tako darovi krenu naprijed, dok je  on ostao one noći u taborištu.
+01O	32	22		9510	One noći on ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje  sluškinje i svoje jedanaestero djece te prijeđe Jabok preko gaza. 
+01O	32	23		9520	Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo  što bijaše njegovo. 
+01O	32	24		9530	Jakov ostane sam. I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula. 
+01O	32	25		9540	Videći  da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se  Jakovu kuk iščašio dok su se rvali. 
+01O	32	26		9550	Potom reče: "Pusti me  jer zora sviće!" Ali on odgovori: "Neću te pustiti dok me ne  blagosloviš." 
+01O	32	27		9560	Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori:  "Jakov." 
+01O	32	28		9570	Onaj reče. "Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si." 
+01O	32	29		9580	Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za  moje me ime ne smiješ pitati!" I tu ga blagoslovi.
+01O	32	30		9590	Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reče - "Vidjeh  Boga licem u lice, i na životu ostadoh." 
+01O	32	31		9600	Sunce je nad njim  bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka. 
+01O	32	32		9610	Zato  Izraelci do današnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu što se nalazi  na bedrenom zglobu, budući da je Jakovljev bedreni zglob bio  iščašen u kukovnoj tetivi.
+01O	33	1		9620	Jakov podiže oči i opazi gdje dolazi Ezav i s njime četiri  stotine ljudi. Onda on podijeli svoju djecu među Leu, Rahelu  i dvije sluškinje; 
+01O	33	2		9630	postavi sluškinje i njihovu djecu na čelo;  iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga. 
+01O	33	3		9640	Sam  prođe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primače  svome bratu. 
+01O	33	4		9650	Ezav mu potrča u susret. Zagrli ga padnuvši mu  oko vrata, poljubi ga i zaplaka. 
+01O	33	5		9660	Onda podiže oči i vidje žene  i djecu. "Tko su ovi s tobom?" - zapita. On odgovori: "Djeca  kojom je Bog obdario tvoga slugu." 
+01O	33	6		9670	Potom naprijed stupe sluškinje  sa svojom djecom te se duboko naklone. 
+01O	33	7		9680	Naprijed stupi i Lea  sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed  Josip i Rahela te se duboko naklone.
+01O	33	8		9690	Ezav upita: "Što kaniš sa svom ovom povorkom što sam je  sreo?" Odgovori: "Naći naklonost svoga gospodara." 
+01O	33	9		9700	Ezav odgovori:  "Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi što je tvoje." 
+01O	33	10		9710	A  Jakov reče: "Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim očima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje. 
+01O	33	11		9720	Zato prihvati moj dar što sam  ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega." Kako ga je uporno  nagovarao, Ezav prihvati.
+01O	33	12		9730	"Pođimo na put", reče Ezav, "i ja ću s tobom putovati." 
+01O	33	13		9740	Ali mu on odvrati: "Zna moj gospodar da su djeca nejaka.  Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje:  ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale. 
+01O	33	14		9750	Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja ću ići polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k  svome gospodaru u Seir." 
+01O	33	15		9760	Onda reče Ezav: "Da ti barem ostavim  nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze." Ali on odgovori: "Čemu  to? Neka ja samo nađem milost u očima svoga gospodara!" 
+01O	33	16		9770	Tako  se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir, 
+01O	33	17		9780	dok je Jakov otišao  u Sukot, gdje sebi sagradi kuću, a svom blagu podigne staje.  Stoga je onom mjestu dano ime Sukot.
+01O	33	18		9790	Došavši tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad  Šekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj šator  pred gradom. 
+01O	33	19		9800	A komad zemlje na kojoj je postavio svoj šator  kupi od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu kesita. 
+01O	33	20		9810	Tu  podiže žrtvenik i nazva ga "El, Bog Izraelov".
+01O	34	1		9820	Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, iziđe da posjeti neke  žene onoga kraja. 
+01O	34	2		9830	Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice  kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže. 
+01O	34	3		9840	Njegovo srce prione  za Dinu, Jakovljevu kćer, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao  je pridobiti djevojčino srce. 
+01O	34	4		9850	Šekem je govorio i svom ocu  Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ženu!" 
+01O	34	5		9860	Jakov sazna da je  Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi  bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne  dođu. 
+01O	34	6		9870	Uto dođe k Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije,
+01O	34	7		9880	upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraćali iz polja. Kad  su čuli vijest, ljudi su bili ojađeni i vrlo ljuti. Što je Šekem  učinio - legavši s Jakovljevom kćeri - u Izraelu je bila sramota.  To se nije smjelo trpjeti. 
+01O	34	8		9890	Hamor im reče. "Moj se sin Šekem  svom dušom zaljubio u vašu kćer. Dajte mu je za ženu! 
+01O	34	9		9900	Oprijateljite  se s nama: dajite nam svoje kćeri, a naše kćeri uzimajte sebi! 
+01O	34	10		9910	Tako možete živjeti među nama; zemlja je pred vama da se  naselite, u njoj se slobodno krećete i stječete imovinu!" 
+01O	34	11		9920	Potom  Šekem reče njezinu ocu i njezinoj braći: "Da nađem milost u vašim  očima, dat ću vam što zatražite.